SODOMA I GOMORA

Zašto se kaže SODOMA I GOMORA

I pored stravičnih božjih kazni i nastojanja Svevišnjeg da ljude upristoji i učini ih dobrim, Adamovi potomci se, izgleda, teško odriču greha. Tako barem proizlazi iz biblijskih predanja, koja su puna Stvoriteljevog gneva zbog ljudskih sagrešenja. Već na samom početku, kako smo videli, bio je „istočni greh“ našeg praoca Adama, zbog koga su on i Eva zanavek isterani iz zemaljskog raja i prokleti zajedno sa svojim potomstvom. Nedugo zatim, pošto se njihovo potomstvo namnožilo, zavladala je sveopšta pokvarenost, pa je Bog morao, da bi iskorenio to zlo, velikim potopom uništiti sve na zemlji, ostavivši u životu jedino pravednog Noja sa porodicom i uzorcima životinjskih i biljnih vrsta. Nadao se da će tako započeti novi život i da će ljudi ubuduće živeti pošteno, u skladu s božjim zapovestima. Ali, opet se, izgleda, prevario. Nojevi potomci, pošto su od njegovih sinova Sema, Hama i Jafeta nastali celi narodi, ponovo su se iskvarili: počeli su jedni druge progoniti, robiti i ubijati, a u svojoj oholosti provodili su raskalašan život. Pokvarenošću najviše su se u to vreme isticali kanaanski (palestinski) gradovi Sodoma i Gomora. Stoga Bog odluči da ih kazni potpunim uništenjem. Ali takvu odluku nije bilo lako doneti, jer je u Sodomi i Gomori, verovatno, bilo i neiskvarenih ljudi. Na to je upozoravao Abraham (Avram), koga je Bog već ranije „izlučio zato da pouči svoju djecu i svoju buduću porodicu kako će hoditi putem Gospodnjim, radeći što je dobro i pravedno“
Hoćeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim?“ – govorio je Abraham Bogu. „Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? Daleko to bilo od tebe, da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudija svega svijeta ne radi pravo?“ Bog ne bi bio svemoguć kad ne bi bio u stanju da razluči grešne i nevine. Zato je, posle iskušavanja, spasao iz Sodome čestitog Avramovog bratića Lota i njegovu porodicu. Zatim je satro do temelja gradove srama i poroka. U Bibliji taj je prizor opisan ovako: „Sunce se dizaše nad zemljom kad Lot uđe u Sigor. Tad pusti Gospod na Sodomu i Gomoru kišu od sumpora i ognja od Gospoda s neba. I zatra one gradove i svu onu ravnicu i sve ljude u gradovima i sav rod zemlje. A Lotova se žena obazre, i pretvori se u kip od soli. Sutradan u rano jutro Avram se požuri na mjesto gdje je stajao pred Bogom, upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dimnad zemljom, kao dim kakve krečane.“ Tako su, eto, završili gradovi razvrata Sodoma i Gomora. Na mestu na kome su se nalazili, danas je, kažu, Mrtvo more, veliko slano prostranstvo u kome ništa živo ne može opstati. A njihova imena (Sodoma i Gomora) ostala su zauvek u jeziku kao oznaka za „razvrat“, „veliku pokvarenost“, ili, pak, „propast“, „pakao“ isl.