NOSITI SVOJ KRST

Zašto se kaže NOSITI SVOJ KRST

Kada je Pontije Pilat osudio Isusa Hrista da bude
razapet na krstu (i pri tom, ritualno perući ruke,
izgovorio poznate reči: „Ja nijesam kriv u krvi ovog
pravednika“), osuđenik je, prema Bibliji, predat
vojnicima, koji su ga izvrgli ruglu. Zbog optužbe da se
izdavao za novoga cara, ogrnuli su ga skerletnim
ogrtačem a na glavu mu stavili venac od trnja govoreći:
„Zdravo, care judejski!“ (Mnogo stoleća kasnije to će,
verovatno, biti inspiracija velikašima da se na sličan
način narugaju vođi seljačke bune u Hrvatskoj, Matiji
Gupcu, kome su (1573) stavili na glavu usijanu železnu
krunu i tako ga „krunisali“ za „kmetskog kralja“.)
Prema svedočenju jevanđelista (koji su opisali
život, delo i smrt osnivača hrišćanstva), Isus je umro na
velikim mukama. (Otuda i izrazi muke Isusove, napatiti
se kao Isus Hristos isl.)
Pošto su mu se narugali prikazujući ga kao „kralja“
sa skerletnim ogrtačem i trnovom krunom, obukli su ga u
njegove haljine (po nekima, u belu košulju) i zajedno s
dva razbojnika poveli na Golgotu, brdo iznad Jerusalima,
da ga raspnu na krstu. Usput su ga tukli, pljuvali i
ponižavali.
Jevanđelisti različito opisuju Isusov put do
Golgote, ali svi svedoče o njegovim velikim patnjama. U
Jevanđelju po Jovanu stoji da je Isus, uz sve muke,
morao do stratišta nositi teški krst na kome će biti
razapet:
„I noseći krst svoj iziđe na mjesto koje se zove
Košturnica a čivutski Golgota“ – beleži jevanđelist
Jovan.
Upravo iz ovog biblijskog opisa ponikao je izraz
nositi (svoj) krstu, sa značenjem: „podnositi teške patnje,
živeti pod teretom velike muke i nevolje; imati zlu
sudbinu” i sl.
Na samoj Golgoti Isusa su dočekale nove muke.
Evo kako ih opisuje jevanđelist Matej:
„Dadoše mu da pije ocat (sirće) pomiješan sa žuči,
i okusivši ne htje da pije.
A kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove
bacivši kocke.
I sjeđahu ondje te ga čuvahu.
I metnuše mu više glave krivicu njegovu napisanu:
Ovo je Isus car Judejski.
Tada raspeše s njim dva hajduka, jednoga s desne a
jednoga s lijeve strane.
I koji prolažahu huljahu na nj mašući glavama
svojima.
I govoreći: Ti koji crkvu razvaljuješ i za tri dana
načinjaš pomozi sam sebi; ako si sin Božiji, siđi s krsta.
A tako i glavari sveštenički s književnicima i
starješinama podsmijevajući se govorahu:
Drugima pomože, a sebi ne može pomoći. Ako je
car Izrailjev, neka siđe sad s krsta pa ćemo ga vjerovati.“
I ponovo su ga mučili dajući mu ocat (sirće) da
pije tako da je uskoro izdahnuo.
Po Isusovim patnjama na Golgoti ime toga
brežuljka, u prenesenom smislu (golgota), označava
danas „velike muke; mučeništvo, patnje, stradanja“. Isto
značenje ima i reč kalvarija (od Kalvarija, što je latinsko
ime za Golgotu).
Tako su iz biblijske legende o stradanju i smrti
Isusa Hrista nastala tri izraza: muke Isusove, nositi (svoj)
krst i Golgota (odnosno kalvarija).