ADAMOVA JABUČICA

Zašto se kaže ADAMOVA JABUČICA

Adamova jabučica, po rečničkim određenjima, označava „spoljašnje ispupčenje štitaste hrskavice grkljana (naročito izražene u muškaraca)“, odnosno „izbočenu hrskavicu u grlu na ulazu u dušnik“. Latinski naziv joj je potut Adami, što doslovno znači „Adamova jabuka“. Taj oblik – jabuka, umesto deminutiva jabučica,i u nas se često upotrebljava, pa se govori i Adamovajabuka i Adamova jabučica.Zašto je jabuka ili jabučica, koja nam poigrava pod grlom (pri gutanju ili kakvom uzbuđenju), povezana upravo s imenom praoca Adama? Odgovor i na to pitanje može se naći u biblijskoj priči o životu prvih ljudi na zemlji – Adama i Eve. Kad je stvorio Adama – od praha zemaljskog“ i udahnuo mu život, Bog, prema kazivanju u Starom zavjetu, „zasadi vrt na istoku u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio. Tada Gospod Bog učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla -pogledu zamamljiva a dobra za hranu – i stablo života nasred vrta, i stablo poznanja dobra i zla.“ Tako je, prema Bibliji, nastao Edenski vrt (zemaljski raj) da bi Adam u njemu večno uživao, uz samo jedno ograničenje, odnosno zabranu koju mu je Bog izrekao: „Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla poznanja dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!“
Adam se držao ove zapovesti sve dok ga Eva nije nagovorila da prekrši božansku zabranu. Taj se događaj u Starom zavjetu opisuje ovako: „Zmija bijaše najlukavija od svih životinja poljskih koje stvori Gospod Bog. Ona reče ženi: ’Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?’ Ženaodgovori zmiji: ‘Plodove sa svih stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod drveta što je nasred vrta rekao je Bog: Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!’ Nato će zmija ženi: ’Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvoriće vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.’ Vidje žena da je plod na drvetu dobar za jelo, za oči zamamljiv, a za mudrost poželjan: ubere plod i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.“ Adamu je, po raširenom verovanju u narodu, kad je shvatio kakav je greh učinio i koliko će ga nevolja zbog toga u budućnosti snaći, zastao komad jabuke u grlu, pa je tako nastalo ispupčenje na grlu, kojim su i danas obeleženi svi Adamovi potomci, tj. muškarci. Eto kako je iz jedne biblijske priče i narodne mašte ponikao ustaljeni izraz (i anatomski termin) Adamovajabučica (ili jabuka).